Izopačeni, britansko-japanski film (18)

Drama. Radnja filma smještena je u predratnu fašističku Njemačku. To je, prije svega, snažna i dirljiva priča o sudbini trojice homoseksualaca tijekom uspona nacizma. Ova potresna, ali inspirativna priča o borbi protiv ugnjetavanja pokazuje kako nesebična ljubav može potaknuti ljude da budu ono što jesu i tako steknu slobodu te oduzmu moć svom ugnjetavaču. Uoči Noći dugih noževa u fašističkom Berlinu, Max i Rudy, iako pomalo skloni dekadenciji i sebični, zapravo su prilično bezopasni. Slučajni susret u Gretinom noćnom klubu razotkriva ih kao homoseksualce pa padaju u ruke Hitlerovih ljudi koji žele očistiti Berlinu od "gamadi". Par provodi dvije godine u bijegu. Žive u teškim uvjetima, a prijatelji i rodbina nevoljko im pomažu. Napokon ih hvataju i vlakom šalju u logor, preteču zloglasnih nacističkih logora smrti. U vlaku se stražari iživljavaju na njima. Rudyja pretuku i prisile Maxa da sudjeluje u njegovu ubojstvu. Max se sprijatelji s Horstom, zatočenikom koji nosi ružičasti trokut kao oznaku homoseksualca, a čiji mu praktični savjeti spašavaju život. U logoru Max i Horst žive jednostavnim, ali surovim životom. Čak i među logorašima postoji hijerarhija. Max se pretvara da je Židov i nosi žuti trokut kako bi izbjegao maltretiranje jer stražari i zatvorenici podjednako muče tzv. perverznjake - homoseksualce. Dok dvojica muškaraca preživljavaju dan za danom, postupno se zbližavaju, što Maxa natjera da preispita samog sebi i prizna si tko je. Max i Horst pronalaze način da jedan drugome priznaju osjećaje, a da pritom ne budu otkriveni. Max ostaje zapanjen silnom svojih osjećaja prema drugoj osobi. Užasni uvjeti u logoru i sumorna zima načnu Horstovo zdravlje. Max je prisiljen gledati kako njegovog prijatelja maltretira nacistički časnik. Nakon što Horsta ubiju, Max odlučuje napokon preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom i ponosno stavlja ružičasti trokut prije nego što jurne u smrt. Svojim činom samoprihvaćanja odbacuje sve oblike ugnjetavanja. Film je snimljen prema predstavi Martina Shermana, koji je ujedno njegov scenarist. Na festivalu u Cannesu 1997. Bent je osvojio Nagradu za mlade kreativce, a 1998. na Međunarodnom LGBTQI festivalu u Torinu nagradu za najbolji film.