Moj čovjek Godfrey, američki film (1936.) (12) (R)

Komedija. New York tijekom prve polovice tridesetih godina, u doba velike gospodarske krize. Jedne večeri na otmjenoj zabavi dobrodušna Irene (C. Lombard) i njezina pomalo zlobna sestra Cornelia (G. Patrick), razmažene kćeri bogatog Alexandera Bullocka (E. Pallette), spuste se do gradskog smetlišta u potrazi za svojim "zaboravljenim čovjekom". Naime, njujorški se bogataši na svojim zabavama uvijek natječu u tome tko će pronaći atraktivnijeg skitnicu, od kojeg su svi dignuli ruke i koji nikome nije važan, te preuzeti skrb o njemu i zaposliti ga kao obiteljskog slugu. Dok njihova majka Angelica (A. Brady) brzopleto za štićenicu odabere jednu kozu, Irene pred nosom Corneliji preotme lutalicu Godfreya (W. Powell). Kad ga uskoro na zabavi predstavi drugim bogatašima, pokaže se da je Godfrey simpatičan i dobro odgojen čovjek, cinik koji gotovo iz zabave pristane zaposliti se kao sluga obitelji Bullock. Od njihove sobarice Molly (J. Dixon) dozna da su Irene, Cornelia i Angelica vrlo neodgovorne i površne osobe s kojima Alexander jedva izlazi na kraj. Nakon što na vlastitoj koži upozna hirovitost djevojaka, ali i njihova štićenika Carla (M. Auer), izjelicu i parazita koji tvrdi da je umjetnik, Godfrey iznenađen shvati da je Irene zaljubljena u njega... Nominirano za Oscara u 6 kategorija, među kojima i u onima za najbolju glavnu mušku (W. Powell) i žensku ulogu (C. Lombard), te najuspjeliju režiju i scenarij, izvrsno ostvarenje Gregoryja La Cave općenito se drži jednom od najboljih klasičnih screwball komedija svih vremena. Odlikuje se izuzetno suptilnom i elegantnom režijom, efektnim, nenametljivim i duhovitim komentarima društvenih konvencija, sjajno profiliranim karakterima, minucioznim i ironičnim prikazom spolnih, obiteljskih i društvenih odnosa, mjestimice urnebesno smiješnim dijalozima te iznimno raspoloženim i uspjelim glumačkim nastupima. Filmsku fotografiju potpisuje cijenjeni Ted Tetzlaff, a glazbu oskarovac Charles Previn.